Chapter 1

¹ Bio jedan èovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. ²Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. ³Taj je èovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveæenici Jahvini. ⁴Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obièno svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kæerima davao više žrtvenih dijelova, ⁵a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. ⁶Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. ⁷Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. ⁸Tada joj reèe Elkana, njezin muž: "Zašto plaèeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?" ⁹Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sveæenik Eli sjeðaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. ¹⁰I ojaðena u duši pomoli se Ana Jahvi, plaèuæi gorko. ¹¹I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško èedo, ja æu ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neæe prijeæi preko glave njegove." ¹²Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. ¹³Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije èuo. Zato Eli pomisli da je pijana. ¹⁴I reèe joj Eli: "Dokle æeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!" ¹⁵Ali Ana odgovori i reèe: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piæa nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. ¹⁶Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila." ¹⁷Tada joj Eli odgovori ovako: "Poði u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." ¹⁸A ona reèe: "Neka službenica tvoja naðe milost u oèima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. ¹⁹Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i doðoše svojoj kuæi u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. ²⁰Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reèe, "izmolila od Jahve". ²¹Poslije godine dana uziðe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. ²²Ali Ana ne poðe s njim jer reèe svome mužu: "Neæu poæi dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda æu ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek." ²³I odgovori joj Elkana, njezin muž: "Èini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod kuæe dojeæi sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. ²⁴Èim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A djeèak je bio još vrlo mlad. ²⁵Tada zaklaše junca, a majka djeèakova pristupi k Eliju. ²⁶I reèe Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleæi se Jahvi. ²⁷Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. ²⁸Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi.