« Prev 1 Kings 8 Next »

Chapter 8

1 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. 2Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). 3I kad su došle Izraelove starješine, sveæenici ponesoše Kovèeg 4i Šator sastanka sa svim posveæenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih sveæenici i leviti. 5Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. 6Sveæenici donesoše Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. 7Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovèeg i zaklanjahu odozgo Kovèeg i njegove motke. 8[8a] Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. 9U Kovèegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploèa koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziðoše iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas. 10A kad su sveæenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, 11i sveæenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! 12Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku, 13a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." 14I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 15Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obeæanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: 16'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim narodom Izraelom.' 17Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 18ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom mojem Imenu, i dobro uèini, 19ali neæeš ti podiæi toga Doma, nego sin tvoj koji izaðe iz tvoga krila, on æe podiæi Dom mojem Imenu.' 20Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 21i odredio sam da ondje bude mjesto Kovèegu u kojem je Savez što ga Jahve sklopi s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske." 22Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu 23i reèe: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroèe pred tobom sa svim svojim srcem. 24Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 25Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' 26Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obeæanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! 27Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! 28Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upuæuje! 29Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reèe: 'Tu æe biti moje Ime.' Usliši molitvu koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. 30I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. 31Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva doðe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, 32tada je ti èuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj. 33Ako narod tvoj bude potuèen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, 34onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oèevima. 35Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 36tada ti èuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuæi im valjan put kojim æe iæi, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. 37Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, 38ako koji èovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, 39ti èuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome èovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo - ti jedini poznaješ srce sviju - 40da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim oèevima. 41Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga 42jer je èuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako doðe i pomoli se u ovom Hramu, 43usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 44Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, 45usliši mu s neba molitvu i prošnju i uèini mu pravdu. 46Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', 48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim oèevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 49usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50uèini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, uèini da mu se smiluju osvajaèi i da budu milostivi prema njemu, 51jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. 52Neka oèi tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da èuješ sve njihove molbe što æe ih tebi uputiti. 53Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!" 54Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je kleèao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim, 55pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreæi jakim glasom: 56"Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obeæao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeæanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. 57Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. 58Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. 59Bile ove moje rijeèi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noæu nazoène pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom èinio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, 60ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. 61A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeæi se njegovih zakona i obdržavajuæi njegove zapovijedi kao danas!" 62Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi. 63Kao žrtvu prièesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuæe volova i stotinu i dvadeset tisuæa ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin. 64Toga dana posveti kralj središte predvorja, koje je ispred Doma Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline prièesnica, jer je tuèani žrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice, prinosnice, pretiline prièesnica. 65Tu je sveèanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. 66Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i odlazili svojim kuæama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve uèinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.

« Prev 1 Kings 8 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |