Chapter 18

¹ Prošlo je mnogo vremena i rijeè Jahvina bi upravljena treæe godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." ²I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, ³pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; ⁴jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. ⁵I reèe Ahab Obadiji: "Hajde, obiæi æemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda æemo naæi trave da saèuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka." ⁶Podijelili su zemlju koju æe pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. ⁷I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade nièice i reèe: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!" ⁸On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'" ⁹Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? ¹⁰Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. ¹¹I sada mi nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' ¹²Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet æe te ne znam kamo, a ja æu doæi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naðe, ubit æe me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! ¹³Zar nije poznato mome gospodaru što sam uèinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. ¹⁴I sada ti nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on æe me ubiti!" ¹⁵Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još æu mu se danas pokazati." ¹⁶Obadija poðe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poðe u susret Iliji. ¹⁷Kad Ahab ugleda Iliju, reèe mu: "Jesi li ti onaj koji upropašæuješ Izraela?" ¹⁸Ilija odgovori: "Ne upropašæujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. ¹⁹Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i èetiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim." ²⁰Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. ²¹Ilija pristupi svemu narodu i reèe: "Dokle æete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio. ²²Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka èetiri stotine i pedeset. ²³Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeæu ognja. Ja æu spremiti drugoga junca i neæu podmetati ognja. ²⁴Vi zazovite ime svoga boga, a ja æu zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!" ²⁵Potom reèe Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i poènite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja." ²⁶Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreæi: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su naèinili. ²⁷U podne im se Ilija naruga i reèe: "Glasnije vièite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!" ²⁸A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih obièaj, sve dok ih nije oblila krv. ²⁹Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. ³⁰Tada Ilija reèe svemu narodu: "Priðite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. ³¹Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael æe biti ime tvoje!" ³²I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. ³³Složi drva, rasijeèe junca i stavi ga na drva. ³⁴Tada reèe: "Napunite vodom èetiri vrèa i izlijte na paljenicu i na drva!" Uèiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reèe: "Uèinite i treæi put." Oni tako i treæi put. ³⁵Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. ³⁶Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reèe: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uèinio sve ovo. ³⁷Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da æeš ti obratiti njihova srca." ³⁸I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, èak i vodu u jarku isuši. ³⁹Sav narod se uplaši, ljudi padoše nièice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!" ⁴⁰Ilija im reèe: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. ⁴¹Ilija reèe Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer èujem šumor kiše." ⁴²Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice meðu koljena. ⁴³Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reèe: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta." ⁴⁴Ali sedmoga puta reèe momak: "Eno se oblak, malen kao dlan èovjeèji, diže od mora." Tada reèe Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'" ⁴⁵Odjednom se nebo zamraèi od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. ⁴⁶Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrèa pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.