Chapter 11

¹ Kralj je Salomon - uz kæer faraonovu - volio mnoge žene tuðinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, ²od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Neæete odlaziti k njima i oni neæe dolaziti k vama; oni æe zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. ³Imao je sedam stotina kneževskih žena i tri stotine inoèa. Njegove su žene zavodile njegovo srce. ⁴I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. ⁵Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. ⁶Èinio je ono što ne bijaše pravo u oèima Jahvinim i nije se sasvim pokoravao Jahvi kao što se pokoravao njegov otac David. ⁷Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istoèno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. ⁸To uèini za sve svoje žene tuðinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima. ⁹Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio ¹⁰i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. ¹¹Tada Jahve reèe Salomonu: "Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja æu sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat æu ga jednom od tvojih slugu. ¹²Ali neæu to uèiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet æu ga iz ruke tvoga sina. ¹³Ipak neæu od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit æu jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah." ¹⁴Tada diže Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske kuæe Edomaca. ¹⁵Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovoða, otišao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muškarce u Edomu - ¹⁶Joab i sav Izrael ostadoše ondje šest mjeseci dok nisu istrijebili sve muškarce u Edomu - ¹⁷Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u službi njegova oca. Hadad je bio tada mladi djeèak. ¹⁸Otišli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz Parana i otišli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade kuæu, odredi mu hranu i dodijeli zemlje. ¹⁹Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje žene, sestru velike kneginje Tafnese. ²⁰Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u kraljevskoj palaèi, i Genubat je ostao u palaèi meðu faraonovom djecom. ²¹Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David poèinuo kod svojih otaca i da je vojskovoða Joab umro, reèe faraonu: "Dopusti mi da odem u svoju zemlju!" ²²Faraon mu reèe: "Što ti nedostaje u mene te želiš poæi u svoju zemlju?" A on mu odgovori: "Ništa, ali me pusti da odem!" [25b] To je bilo zlo što ga je uèinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom. ²³Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga; ²⁴Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im èetovoða kada ih David ubijaše. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom. ²⁵[25a] On je bio protivnik Izraelov za života Salomonova. ²⁶Jeroboam bijaše sin Efraæanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. ²⁷Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. ²⁸Taj Jeroboam bijaše valjan èovjek; Salomon opazi kako se mladi èovjek prihvaæa posla i postavi ga nad svom rabotom kuæe Josipove. ²⁹Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. ³⁰Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. ³¹I reèe Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo æu istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat æu tebi deset plemena. ³²On æe imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao izmeðu svih plemena Izraelovih. ³³To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne èini što je pravo u mojim oèima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je èinio njegov otac David. ³⁴Ali mu neæu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio knezom za sveg njegova života, zbog sluge svoga Davida, koga sam izabrao i koji je držao moje zapovijedi i moje zakone. ³⁵Ali æu uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi æu ga dati, to jest deset plemena. ³⁶A njegovu æu sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje. ³⁷Tebe æu uzeti da kraljuješ nad svim što budeš želio i da budeš kralj nad Izraelom. ³⁸Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim i stupao budeš putovima mojim te èinio što je pravedno u oèima mojim držeæi moje zakone i zapovijedi moje, kako je to èinio moj sluga David, tada æu ja biti s tobom i sagradit æu ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat æu ti Izraela. ³⁹Ponizit æu potomke Davidove; ali ne zauvijek.'" ⁴⁰Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. ⁴¹Ostala povijest Salomonova, sve što je uèinio i njegova mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove? ⁴²A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset godina. ⁴³Onda poèinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.