Chapter 1

¹ Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivaèima, nije se mogao ugrijati. ²Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to æe ugrijati kralja gospodara." ³Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naðoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. ⁴Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. ⁵Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja æu biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. ⁶Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako èiniš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. ⁷On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveæenikom Ebjatarom, pa se obojica prikljuèiše Adoniji. ⁸Ali sveæenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. ⁹Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braæu, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; ¹⁰ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. ¹¹Tada reèe Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi èula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? ¹²Doði da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. ¹³Hajde, otiði kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreæi: Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, i on æe sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' ¹⁴I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doæi æu ja za tobom i potvrditi tvoje rijeèi." ¹⁵Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. ¹⁶Pokloni mu se Bat-Šeba i pade nièice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?" ¹⁷Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, on æe sjesti na moje prijestolje.' ¹⁸A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! ¹⁹Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sveæenika Ebjatara i vojskovoðu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. ²⁰U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oèi svega Izraela da mu ti objaviš tko æe te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. ²¹Inaèe, èim poèine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit æemo krivci." ²²Dok je ona još govorila s kraljem, doðe prorok Natan. ²³Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uðe kralju i pade nièice pred njim. ²⁴Natan reèe: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija æe kraljevati poslije mene i sjedit æe na mome prijestolju?' ²⁵Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoðe i sveæenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i klièu: 'Živio kralj Adonija!' ²⁶Ali mene, tvoga slugu, sveæenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. ²⁷Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko æe biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?"

²⁸Tada progovori David i reèe: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona doðe kralju i stupi preda nj. ²⁹Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! ³⁰Danas æu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj æe sin Salomon kraljevati poslije mene, on æe sjediti na mome prijestolju!" ³¹Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reèe: "Neka vjeèno živi gospodar moj kralj David!" ³²A kralj David reèe: "Pozovite mi sveæenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I doðoše oni pred kralja, ³³a on im reèe: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. ³⁴Ondje neka ga sveæenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!' ³⁵Zatim se uspnite amo s njim i neka uðe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." ³⁶Benaja, sin Jojadin, reèe kralju: "Amen - tako neka bude! To je i rijeè Jahve, Gospodara kraljeva! ³⁷Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" ³⁸Sveæenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereæani i Peleæani siðoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. ³⁹Sveæenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" ⁴⁰I sav narod poðe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. ⁴¹Èuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je èuo trube pa upita: "Èemu ta buka u gradu?" ⁴²Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin sveæenika Ebjatara, i Adonija mu reèe: "Ti si valjan èovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!" ⁴³Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, uèinio je Salomona kraljem! ⁴⁴Kralj je poslao s njim sveæenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kereæane i Peleæane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, ⁴⁵i sveæenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno klièuæi, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste èuli. ⁴⁶Još više: Salomon je veæ sjeo na kraljevsko prijestolje ⁴⁷i došle su sluge kraljeve èestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreæi: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji ⁴⁸i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim oèima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'" ⁴⁹Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziðoše se svaki svojim putem. ⁵⁰Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. ⁵¹Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreæi: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neæe sluge svoga maèem pogubiti.'" ⁵²Salomon reèe nato: "Ako se pokaže poštenim èovjekom, neæe mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a naðe li se u zlu, poginut æe." ⁵³Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on doðe i pade nièice pred Salomonom, koji mu reèe: "Poði svome domu!"