Chapter 17

¹ Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovèeg saveza Jahvina pod zavjesama!" ²Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, èini, jer je Bog s tobom." ³Ali još iste noæi doðe Natanu ova Božja rijeè: ⁴"Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neæeš sagraditi kuæe da prebivam u njoj. ⁵Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta. ⁶Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeè rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuæu od cedrovine?' ⁷Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. ⁸Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. ⁹Odredit æu prebivalište svome izraelskom narodu i posadit æu ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muèe kao prije, ¹⁰onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit æu sve tvoje neprijatelje i uèinit æu te velikim. Jahve æe ti podiæi dom. ¹¹Jer kad se ispune tvoji životni dani i doðe vrijeme da poèineš kod otaca, podiæi æu tvoga potomka nakon tebe, koji æe biti izmeðu tvojih sinova, i utvrdit æu njegovo kraljevstvo. ¹²On æe mi sagraditi dom, a ja æu utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹³Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. ¹⁴Utvrdit æu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje æe mu èvrsto stajati zasvagda.'" ¹⁵Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje. ¹⁶Tada kralj David doðe i stade pred Jahvu i reèe: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? ¹⁷Pa i to je bilo premalo u tvojim oèima, o Bože, nego si dao obeæanja domu svoga sluge i za daleku buduænost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna èovjeka, o Bože Jahve! ¹⁸Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu! ¹⁹Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velièajnosti. ²⁰Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli. ²¹Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako steèeš sebi ime velikim i strašnim èudesima, izgoneæi krivobožaèka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? ²²Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. ²³Zato sada, Jahve, neka bude èvrsta dovijeka rijeè koju si dao svome sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao. ²⁴Neka bude èvrsta, da se velièa tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji èvrsto pred tobom. ²⁵Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da æeš mu podiæi dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. ²⁶Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeæanje dao svome sluzi. ²⁷Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit æe blagoslovljen zasvagda."