Chapter 9

¹ Bože otaca naših i Gospode milosrða, ti koji si rijeèju svojom stvorio svemir ²i koji si sazdao èovjeka mudrošæu svojom da vlada nad stvorovima tvojim ³i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom praviènom: ⁴daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me izmeðu djece svoje. ⁵Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, èovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. ⁶Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi nièemu vrijedio. ⁷Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i kæerima svojim. ⁸Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg, u liku svetoga Šatora koji si odiskona bio spremio. ⁹S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazoèna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim oèima i što je pravo po tvojim zapovijedima. ¹⁰Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo. ¹¹Jer ona sve zna i razumije, ona æe me razborito voditi u pothvatima mojim i štititi svojom moæi. ¹²Tad æe ti djela moja biti ugodna, i ja æu pravedno upravljati pukom tvojim i bit æu dostojan prijestolja oca svoga. ¹³Jer tko može spoznati Božju namisao i tko æe se domisliti što hoæe Gospod? ¹⁴Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. ¹⁵Jer propadljivo tijelo tlaèi dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. ¹⁶Mi jedva nagaðamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko æe istražiti? ¹⁷Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga. ¹⁸Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako nauèili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošæu.