Chapter 8

¹ Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. ²Nju zavoljeh i za njom èeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaruènica i zaljubih se u ljepotu njezinu. ³Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira. ⁴Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiraèica djela njegovih. ⁵Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? ⁶Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veæi umjetnik? ⁷Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pouèava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. ⁸Ako li tko èezne za veæim znanjem, ona poznaje prošlost i prorièe buduænost, vièna je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i èudesa i slijed razdoblja i vremena. ⁹Zato odluèih dovesti je kao družicu životnu, znajuæi da æe mi biti savjetnica u sreæi i tješiteljica u brigama i tuzi. ¹⁰Po njoj æu steæi slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladiæ èast pred starcima. ¹¹Na sudu æe se vidjeti kako sam oštrouman i divit æe mi se velikaši kad stanem pred njih. ¹²Èekat æe me kad budem šutio i slušat æe me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat æe ruku na svojim ustima. ¹³Po njoj æu zadobiti besmrtnost i ostavit æu vjeèni spomen rodu buduæem. ¹⁴Vladat æu pucima i narodi æe mi biti podložni. ¹⁵Pobojat æe se strašni silnici kad èuju za me, s narodom æu svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. ¹⁶Kada se vratim kuæi, tad æu poèinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorèine i nema bola u zajedništvu s njom, veæ samo užitak i radost. ¹⁷Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošæu ¹⁸i da je u ljubavi njezinoj radost èista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu rijeèi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. ¹⁹Ja bijah mladiæ sretne naravi i imao sam dobru dušu, ²⁰ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. ²¹A znajuæi da neæu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je veæ bila znati èiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: