Chapter 13

¹ Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; ²nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. ³Jer ako su ih, opèinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. ⁴Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zakljuèiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. ⁵Jer prema velièini i ljepoti stvorova možemo, po sliènosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. ⁶Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeæi Boga i želeæi ga naæi; ⁷živeæi meðu djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nalièje stvari jer vide toliko ljepote. ⁸Pa ipak, oprostiti im ne treba: ⁹jer ako su bili kadri steæi toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! ¹⁰Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku èovjeèjih: zlato i srebro, umjetno obraðeno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom. ¹¹Posijeèe drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru i s divnim umijeæem naèini predmet koristan za svagdašnju upotrebu. ¹²A triješæe što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti. ¹³Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeæem nehotiènim, dade mu lik èovjeèji; ¹⁴ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju, crljenkom je oboji, crvenilom nalièi, premaže joj svaku pjegu. ¹⁵Konaèno joj naèini prikladnu kuæicu, metne na zid i prikuje željeznim èavlom. ¹⁶Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajuæi kako sebi sama pomoæi ne može: jer je lik kojem treba tuðe pomoæi. ¹⁷I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoæ, ¹⁸za život preklinje smrt, i utjeèe se za pomoæ samoj nemoæi, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti; ¹⁹i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on traži snage u onoga komu su ruke najnemoænije.