Chapter 11

¹ Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog ²kad su prohodili pustoš nenastanjenu i dizali šatore po bespuæima. ³Opirahu se dušmanima i branjahu se od neprijatelja; ⁴a kad su ožednjeli i tebe prizvali, napojiše se vode iz strme peæine i zagasiše žeð iz tvrda kamena.

⁵I tako je ono èime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobroèinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove zapovijedi o èedomorstvu, ⁶umjesto vjeènog izvora vode tekuæice, dao rijeku zamuæenu krvlju i blatom, ⁷[7b] a svojima si, unatoè svakoj nadi, dao izobilje vode, ⁸pokazavši im u žeði koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove. ⁹Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namuèiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio. ¹⁰Jer si njih iskušao, opominjuæi blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio. ¹¹Jednako su se muèili nazoèni i nenazoèni, ¹²i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sjeæanju na prošlost. ¹³Kad èuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobroèinstvo, osjetiše ruku Gospodnju; ¹⁴i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoæ izložili i s porugom ga odbili, jer njihova žeð bijaše sasvim razlièita od žeði pravednika. ¹⁵Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih ¹⁶da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim èime i sagriješi. ¹⁷Tvoja svemoguæa ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobliène - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova, ¹⁸ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen liže, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strašne iskre iz oèiju - ¹⁹zvijeri kadre smožditi ih ne samo strašnim ujedom nego ih uništiti samom strahovitom pojavom. ²⁰Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. ²¹I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici? ²²Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. ²³A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. ²⁴Jer ti ljubiš sva biæa i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. ²⁵A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? ²⁶Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života,