Chapter 6

¹ A sin išao s anðelom i pas za njima. Predveèer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noæ. ²Potom momak siðe u rijeku da se okupa, kad najednom skoèi iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. ³Anðeo mu reèe: "Uhvati ribu." Nato se momak doèepa ribe te je izvuèe na suho. ⁴Onda mu anðeo kaza: "Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuè i dobro ih èuvaj jer su koristan lijek." ⁵Momak izvrši što mu je anðeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je, ⁶a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani. ⁷Mladiæ potom upita anðela: "Brate Azarja, èemu æe služiti riblja jetra, srce i žuè?" ⁸A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muèi demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neæe muèiti. ⁹A žuè se uzima da se njome premažu oèi na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi." ¹⁰Kad bijahu blizu Ekbatane, ¹¹anðeo reèe mladiæu: "Brate, noæas æemo prenoæiti kod Raguela; on ti je roðak, a ima jedinicu kæer koja se zove Sara. ¹²Ja æu gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. ¹³Sad me poslušaj: govorit æu njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit æemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim." ¹⁴Onda mladiæ kaza anðelu: "Brate Azarja, èuo sam da je djevojka veæ bila dana sedmorici ljudi i da su svi naðeni mrtvi u svadbenoj sobi: ¹⁵jedinac sam u oca; bojim se da æu, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne èini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povuèem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani." ¹⁶Anðeo mu reèe: "Ne sjeæaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona æe biti tvoja žena, a ti se ne osvræi na demona, jer æe još noæas biti tvoja. ¹⁷Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet æeš tamjanova pepela i metnut æeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon æe oæutjeti vonj i pobjeæi æe i neæe se više vratiti. ¹⁸Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on æe vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuðena oduvijek, ti æeš je spasiti; ona æe poæi s tobom i mislim da æeš s njom imati poroda." Kad je Tobija èuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.