« Prev Tobit 3 Next »

Chapter 3

1 Ojaðen zaplakah i poèeh moliti pun tuge: 2"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrðe i istina: ti si sudac svijeta. 3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom. 4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljaèki, zatoèenju, smrti i porugi meðu svim narodima meðu koje si nas razasuo. 5Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih èinih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom. 6Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluèi se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorèinu u duši kÓupiti. Zapovjedi da budem osloboðen od ove pokore pa da odem u prostore vjeène: ne odvræi lica svoga od mene." 7Istoga dana i Sari, kæeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reèe joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreæe ni s jednim. 9Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kæeri!" 10Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." 11I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrða, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek. 12Obraæam, Gospode, lice svoje k tebi i oèi upirem u te. 13Zapovijedi, Gospode, da poðem s ove zemlje i da više nikada ne èujem one uvrede. 14Ti znaš, Gospode, da sam èista od svakoga grijeha s èovjekom 15i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kæi u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roðaka koga bih èekala. Sedam sam muževa veæ izgubila: tÓa èemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne èujem onih uvreda." 16Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Gospodnjom. 17I bi poslan Rafael, anðeo Gospodnji, da ih oboje izlijeèi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kæer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuæu, a Sara, kæi Raguelova, siðe iz gornje sobe.

« Prev Tobit 3 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |