Contents

« Prev Tobit 11 Next »

Chapter 11

1 Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi. 2Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? 3Potrèimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuæu: 4uzmi u ruku riblju žuè." Krenuše, a pas za njima. 5Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. 6Izdaleka ga opazi pa reèe Tobitu: "Evo, vraæa se sin tvoj i èovjek koji ga pratio." 7A Rafael reèe Tobiji: "Znam da æe otac tvoj otvoriti oèi. 8Ribljom žuèi namaži njegove oèi, a on æe ih, oæutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti." 9Dotle se Ana, potrèavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reèe mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga èasa mogu mirno umrijeti!" Nato oboje zaplakaše. 10Tobit iziðe na vrata i spotaèe se, ali sin potrèa k njemu 11i pridrža ga, razmaza žuè ocu preko oèiju i kaza: "Hrabro, oèe moj!" 12Kad ga oèi zasvrbješe, protrlja ih, a iz oèinjih mu se kutiæa oljuštiše bijele mrlje. 13Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi: 14"Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anðeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!" 15Njegov sin, sav sretan, uðe u kuæu te izvijesti oca o velikim dogaðajima što su mu se zbili u Mediji. 16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajuæi Boga, poðe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao. 17Kada Tobit doðe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreæi joj: "Dobro došla, kæeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!" 18I velika radost obuze svu braæu njegovu u Ninivi. 19A doðoše i Ahikar i njegov neæak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.

« Prev Tobit 11 Next »
VIEWNAME is workSection