Chapter 1

¹ Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva - ²koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora. ³Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braæi i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. ⁴Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. ⁵Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše naèinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim. ⁶Èesto sam tako, za svetkovinu, sam išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseæi prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. ⁷Predavao sam sve to sveæenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajuæi dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. ⁸Najposlije, poklanjao sam treæu desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, buduæi da sam iza oca ostao siroèe. ⁹Kad postadoh zreo èovjek oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju. ¹⁰Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braæa, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; ¹¹a ja sam otklanjao da ih jedem. ¹²Misli sam i srce upravljao Bogu svome, ¹³i zato me Svevišnji nagradi milošæu i naklonošæu Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. ¹⁴Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom. ¹⁵Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao iæi u Mediju. ¹⁶U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braæi: ¹⁷hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa baèena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. ¹⁸Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlaèenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po nareðenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naæi. ¹⁹Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tuži da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavši da me traže kako bi me pogubili, uplašen se udaljih. ²⁰Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ništa do žene Ane i sina Tobije. ²¹Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina; poslije toga pobjegoše u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na èelo državne riznice i èitave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela. ²²Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, èuvar državnog peèata, upravitelj i riznièar. Asarhadon ga imenova na sve te dužnosti ponovo. A bijaše Ahikar moj bratiæ.