Chapter 7

¹ Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što æete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? ²Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kæeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. ³Pupak ti je kao okrugla èaša koja nikad nije bez piæa. Trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima. ⁴Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. ⁵Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oèi su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. ⁶Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. ⁷Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, meðu milinama! ⁸Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. ⁹Rekoh: popet æu se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi æe tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. ¹⁰Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teèe na usnama usnulih. ¹¹Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. ¹²Doði, dragi moj, iæi æemo u polja, noæivat æemo u selima. ¹³Jutrom æemo iæi u vinograde da vidimo pupa li loza, zameæe li se grožðe, jesu li procvali mogranji. Tamo æu ti dati ljubav svoju. ¹⁴Mandragore šire miris, u našim kuæama ima svakog voæa, novoga i starog, za te sam ga èuvala, o najdraži moj!