Chapter 4

¹ Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oèi kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izaðoše na brdo Gilead. ²Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. ³Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeèi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. ⁴Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagraðena: tisuæu štitova visi na njoj, sve oklopi junaèki. ⁵Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu meðu ljiljanima. ⁶Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poæi æu na brdo smirne, na brežuljak tamjana. ⁷Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. ⁸Poði sa mnom s Libana, nevjesto, poði sa mnom s Libana. Siði s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. ⁹Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. ¹⁰Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slaða je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. ¹¹S usana tvojih, nevjesto, saæe kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. ¹²Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapeèaæen. ¹³Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: ¹⁴nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. ¹⁵Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teèe s Libana. ¹⁶Ustani, sjevernjaèe, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj doðe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.