Chapter 2

¹ - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. ²- Što je ljiljan meðu trnjem, to je prijateljica moja meðu djevojkama. ³- Što je jabuka meðu šumskim stablima, to je dragi moj meðu mladiæima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. ⁴Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. ⁵Okrijepite me kolaèima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. ⁶Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. ⁷- Kæeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! ⁸Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeæe brda, preskakuje brežuljke. ⁹Dragi je moj kao srna, on je kao jelenèe. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. ¹⁰Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doði, ¹¹jer evo, zima je veæ minula, kiša je prošla i nestala. ¹²Cvijeæe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doðe i glas se grlièin èuje u našem kraju. ¹³Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i doði. ¹⁴Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti èujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." ¹⁵Pohvatajte lisice, male lisice što ošteæuju vinograde, naše vinograde u cvatu. ¹⁶Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meðu ljiljanima. ¹⁷Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.