Chapter 4

¹ Što æemo dakle reæi? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? ²Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se èime dièiti - ali ne pred Bogom. ³Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uraèuna mu se u pravednost. ⁴Onomu tko radi ne raèuna se plaæa kao milost, nego kao dug. ⁵Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uraèunava u pravednost, ⁶kao što i David blaženim proglašuje èovjeka kojemu Bog uraèunava pravednost bez djela: ⁷Blaženi oni kojima je zloèin otpušten, kojima je grijeh pokriven! ⁸Blago èovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. ⁹Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uraèuna u pravednost. ¹⁰A kako mu se uraèuna? Veæ obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! ¹¹I znak obrezanja primi kao peèat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uraèuna pravednost - ¹²i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. ¹³Doista, obeæanje da æe biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. ¹⁴Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obeæanje. ¹⁵Ta Zakon raða gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. ¹⁶Zato - zbog vjere da bude po milosti to obeæanje zajamèeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - ¹⁷kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. ¹⁸U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je reèeno: Toliko æe biti tvoje potomstvo. ¹⁹Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje veæ obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. ²⁰Ali pred Božjim obeæanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojaèao davši slavu Bogu, ²¹posve uvjeren da on može uèiniti što je obeæao. ²²Zato mu se i uraèuna u pravednost. ²³Ali nije samo za nj napisano: Uraèuna mu se, ²⁴nego i za nas kojima se ima uraèunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, ²⁵koji je predan za opaèine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.