Chapter 89

¹ Pouèna pjesma. Ezrahijca Etana. ²O ljubavi Jahvinoj pjevat æu dovijeka, kroza sva koljena vjernost æu tvoju naviještati. ³Ti reèe: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: ⁴"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: ⁵tvoje potomstvo održat æu dovijeka, za sva koljena sazdat æu prijestolje tvoje." ⁶Nebesa velièaju èudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih. ⁷TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi slièan meðu sinovima Božjim? ⁸Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe. ⁹Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje. ¹⁰Ti zapovijedaš buènome moru, obuzdavaš silu valova njegovih; ¹¹ti sasjeèe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. ¹²Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; ¹³sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon klièu imenu tvojemu. ¹⁴Tvoja je mišica snažna, ruka èvrsta, desnica dignuta. ¹⁵Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koraèaju pred tobom. ¹⁶Blago narodu viènu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, ¹⁷u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. ¹⁸Jer ti si ures moæi njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. ¹⁹Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. ²⁰Nekoæ si u viðenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; ²¹naðoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, ²²da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. ²³Neæe ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. ²⁴Razbit æu pred njim protivnike njegove, pogubit æu mrzitelje njegove. ²⁵Vjernost moja i dobrota bit æe s njime i u mome imenu rast æe mu snaga. ²⁶Pružit æu njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. ²⁷On æe me zvati: 'Oèe moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' ²⁸A ja æu ga prvoroðencem uèiniti, najvišim meðu kraljevima svijeta. ²⁹Njemu æu saèuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. ³⁰Njegovo æu potomstvo uèiniti vjeènim i prijestolje mu kao dan nebeski. ³¹Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ³²ako li prestupe odredbe moje i ne budu èuvali zapovijedi mojih; ³³šibom æu kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ³⁴ali mu naklonosti svoje oduzeti neæu niti æu prekršiti vjernosti svoje. ³⁵Neæu povrijediti Saveza svojega i neæu poreæi obeæanja svoga. ³⁶Jednom se zakleh svetošæu svojom: Davida prevariti neæu: ³⁷potomstvo æe njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, ³⁸ostat æe dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." ³⁹A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. ⁴⁰Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. ⁴¹Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. ⁴²Pljaèkaju ga svi što naiðu, na ruglo je susjedima svojim. ⁴³Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. ⁴⁴Otupi oštricu maèa njegova, u boju mu ne pomože. ⁴⁵Njegovu sjaju kraj uèini, njegovo prijestolje na zemlju obori. ⁴⁶Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. ⁴⁷TÓa dokle æeš, Jahve? Zar æeš se uvijek skrivati? Hoæe li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? ⁴⁸Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! ⁴⁹Tko živ smrti vidjeti neæe? Tko æe od ruke Podzemlja dušu saèuvati? ⁵⁰Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? ⁵¹Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana ⁵²s kojom nasræu dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasræu na korake pomazanika tvoga. ⁵³Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!