Chapter 57

¹ Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u peæinu. ²Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utjeèe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. ³Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi èini dobro. ⁴Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! ⁵Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im maè je naoštren. ⁶Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ⁷Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! ⁸Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat æu i svirati. ⁹Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru jutarnju. ¹⁰Hvalit æu te, Gospode, meðu narodima, meðu pucima pjevat æu tebi: ¹¹jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. ¹²Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!