Chapter 44

¹ Zborovoði. Sinova Korahovih. Pouèna pjesma. ²Bože, ušima svojim slušasmo, oèevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim. ³Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio. ⁴Maèem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, veæ desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. ⁵Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. ⁶Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. ⁷U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me maè moj spasavao. ⁸Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. ⁹Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. ¹⁰A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa èetama našim. ¹¹Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljaèkaše nas mrzitelji naši. ¹²Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meðu neznabošce. ¹³U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. ¹⁴Uèinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igraèku onima oko nas. ¹⁵Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. ¹⁶Svagda mi je sramota moja pred oèima i stid mi lice pokriva ¹⁷zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. ¹⁸Sve nas to snaðe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, ¹⁹niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, ²⁰kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. ²¹Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuðem bogu podigli: ²²zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca! ²³Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje. ²⁴Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! ²⁵Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? ²⁶Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. ²⁷Ustani, u pomoæ nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!