Chapter 39

¹ Zborovoði. Jedutunu. Psalam. Davidov. ²Odluèio sam: "Èuvat æu put svoj da ne zgriješim jezikom; usta æu svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik." ³Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorèa. ⁴U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: ⁵"Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. ⁶Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki èovjek. ⁷Poput sjene èovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgræe, a ne zna tko æe ga pokupiti." ⁸A sada, èemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! ⁹Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luðaku! ¹⁰Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti uèinio. ¹¹Biè svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje. ¹²Ti kaznama popravljaš èovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastaèeš: tek dašak je svaki èovjek. ¹³Èuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. ¹⁴Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!