Chapter 107

¹ Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! ²Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske ³i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. ⁴Lutahu pustinjom, u samoæi pustoj, puta ne nalazeæ' do naseljena grada. ⁵Gladni su bili, žeðu izmoreni, duša je klonula u njima. ⁶Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. ⁷Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. ⁸Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ⁹Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. ¹⁰U mraku sjeðahu i u tmini, sputani bijedom i gvožðima, ¹¹jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. ¹²Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. ¹³Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ¹⁴Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. ¹⁵Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ¹⁶Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. ¹⁷Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuæ' svoje opaèine: ¹⁸svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni doðoše. ¹⁹Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁰Rijeè svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. ²¹Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ²²Nek' prinose žrtve zahvalnice i klièuæi nek' djela njegova kazuju! ²³Oni koji laðama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: ²⁴oni vidješe djela Jahvina, èudesa njegova na puèini. ²⁵On reèe i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. ²⁶Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. ²⁷Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. ²⁸Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁹Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. ³⁰Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. ³¹Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! ³²Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeæu staraca! ³³On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; ³⁴plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloæe žitelja njezinih. ³⁵On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore ³⁶i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje æe živjeti. ³⁷Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. ³⁸I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. ³⁹Prorijeðeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. ⁴⁰Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuæu pustom lutaju. ⁴¹Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. ⁴²Videæ' to, èestiti neka se raduju, a zloæa neka sebi usta zaèepi! ⁴³Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!