Contents

« Prev Psalm 106 Next »

Chapter 106

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! 2Tko æe izreæ' djela moæi Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale? 3Blaženi što drže naredbe njegove i èine pravo u svako doba! 4Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim 5da uživam sreæu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. 6Zgriješismo kao oci naši, èinismo bezakonje, bezbožno radismo. 7Oci naši u Egiptu, nehajni za èudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, veæ na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. 8Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju. 9Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju. 10Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. 11I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. 12Vjerovahu rijeèima njegovim i hvale mu pjevahu. 13Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. 14Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoæi. 15I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla. 16Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. 17Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. 18Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. 19Naèiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. 20Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. 21Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja èineæi 22i èudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. 23Veæ namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. 24Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuæ' njegovoj rijeèi. 25Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. 26Zakle se tada podignutom rukom: sve æe ih pokosit' u pustinji, 27potomstvo njino með' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. 28Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. 29Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. 30Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. 31U zasluge to mu uðe u sva pokoljenja dovijeka. 32Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, 33jer mu duh veæ ogorèiše, nesmotrenu rijeè izusti. 34I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. 35S poganima miješahu se, nauèiše djela njina. 36Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. 37Žrtvovahu sinove svoje i svoje kæeri zlodusima. 38Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kæeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, 39djelima se svojim uprljaše, uèiniše preljub svojim nedjelima. 40Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. 41Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. 42Muèili ih neprijatelji i tlaèili rukom svojom. 43Preèesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. 44On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaèu 45i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrðu svome. 46Uèini da naðu milost u onih što ih bjehu zarobili. 47Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. 48Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"

« Prev Psalm 106 Next »
VIEWNAME is workSection