« Prev Psalm 104 Next »

Chapter 104

1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven velièanstvom i ljepotom, 2svjetlošæu ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, 3na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. 4Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. 5Zemlju si stavio na stupove njene: neæe se poljuljati u vijeke vjekova, 6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 7na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 8Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 9Odredio si granicu koju ne smiju prijeæi, da opet ne pokriju zemlju. 10Izvore svraæaš u potoke što žubore meðu brdima. 11Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeð gase u njima. 12Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meðu granama. 13Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiæuje plodom tvojih ruku. 14Ti daješ te nièe trava za stoku i bilje na korist èovjeku da izvede kruh iz zemlje 15i vino što razvedruje srce èovjeèje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce èovjeku. 16Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 17Ondje se ptice gnijezde, u èempresu dom je rodin. 18Visoki bregovi daju kozorogu a peæine jazavcu sklonište. 19Ti si stvorio mjesec da oznaèuje vremena i sunce znade kada ima zaæi. 20Kad razastreš tmine i noæ se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 21Laviæi rièu za plijenom i od Boga hranu traže. 22Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 23Tad èovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veèeri. 24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uèinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 25Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 26Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 27I sva ova biæa željno èekaju da ih nahraniš na vrijeme. 28Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraæaju. 30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 31Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 32On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 33Pjevat æu Jahvi dokle god živim, svirat æu Bogu svome dokle god me bude. 34Bilo mu milo pjevanje moje! Ja æu se radovati u Jahvi. 35Nek' zloèinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

« Prev Psalm 104 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |