Chapter 31

¹ Rijeè Lemuela, kralja Mase, kojima ga je uèila majka njegova. ²Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih! ³Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiraèima kraljeva. ⁴Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piæe opojno, ⁵da u piæu ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima. ⁶Dajte žestoko piæe onomu koji æe propasti i vino èovjeku komu je gorèina u duši: ⁷on æe piti i zaboraviti svoju bijedu i neæe se više sjeæati svoje nevolje. ⁸Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju. ⁹Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku. ¹⁰Tko æe naæi ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. ¹¹Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neæe oskudijevati. ¹²Ona mu èini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. ¹³Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. ¹⁴Ona je kao laða trgovaèka: izdaleka donosi kruh svoj. ¹⁵Još za noæi ona ustaje, hrani svoje ukuæane i odreðuje posao sluškinjama svojim. ¹⁶Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. ¹⁷Opasuje snagom bedra svoja i živo mièe rukama. ¹⁸Vidi kako joj posao napreduje: noæu joj se ne gasi svjetiljka. ¹⁹Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. ²⁰Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. ²¹Ne boji se snijega za svoje ukuæane, jer sva èeljad ima po dvoje haljine. ²²Sama sebi šije pokrivaèe, odijeva se lanom i purpurom. ²³Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim. ²⁴Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu. ²⁵Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu buduæem. ²⁶Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku. ²⁷Na vladanje pazi ukuæana i ne jede kruha besposlice. ²⁸Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je: ²⁹"Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ." ³⁰Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. ³¹Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!