Chapter 29

¹ Èovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren æe se slomiti, i neæe mu biti spasa. ²Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki. ³Èovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak. ⁴Kralj pravicom održava državu, a ruši je èovjek koji nameæe daæe. ⁵Èovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim. ⁶U grijehu je zamka zlu èovjeku, a pravednik likuje i veseli se. ⁷Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaæa spoznaju. ⁸Podsmjevaèi uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu. ⁹Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema. ¹⁰Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu. ¹¹Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu. ¹²Ako vladalac posluša rijeè lažljivu, sve mu sluge postaju opake. ¹³Siromah se i gulikoža susreæu: Jahve obojici prosvjetljuje oèi. ¹⁴Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto èvrst dovijeka. ¹⁵Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladiæ sramoti majku svoju. ¹⁶Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu. ¹⁷Ukori sina svoga, i zadovoljit æe te i dati radost duši tvojoj. ¹⁸Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona! ¹⁹Samim se rijeèima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaæa. ²⁰Jesi li vidio èovjeka brza na rijeèima? I bezumnik ima više nade nego on. ²¹Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit æe mu poslije neposlušan. ²²Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a naprasit èovjek poèini mnoge grijehe. ²³Oholost ponizuje èovjeka, a ponizan duhom postiže èasti. ²⁴Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: èuje proklinjanje i ništa ne otkriva. ²⁵Strah èovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. ²⁶Mnogi traže milost vladaoèevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome. ²⁷Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.