Chapter 24

¹ Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. ²Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. ³Mudrošæu se zida kuæa i razborom utvrðuje, ⁴i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. ⁵Bolji je mudar od jakoga i èovjek razuman od silne ljudine. ⁶Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. ⁷Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! ⁸Tko smišlja zlo zove se uèitelj podmukli. ⁹Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. ¹⁰Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. ¹¹Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posræuæi idu na stratište. ¹²Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti èuva dušu? I ne plaæa li on svakomu po njegovim djelima? ¹³Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saæe je slatko nepcu tvome. ¹⁴Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je naðeš, našao si buduænost i nada tvoja neæe propasti. ¹⁵Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne èini nasilja boravištu njegovu; ¹⁶jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreæi. ¹⁷Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klièi srcem kada on posræe, ¹⁸da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. ¹⁹Nemoj se srditi zbog zloèinaca, nemoj zavidjeti opakima, ²⁰jer zao èovjek nema buduænosti, svjetiljka opakih gasi se. ²¹Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. ²²Jer iznenada provaljuje nesreæa njihova i tko zna kad æe doæi propast njihova. ²³I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. ²⁴Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci; ²⁵a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreæe. ²⁶U usta ljubi tko odgovara pošteno. ²⁷Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuæu svoju zidaj. ²⁸Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga: zar æeš varati usnama svojim? ²⁹Ne reci: "Kako je on meni uèinio, tako æu i ja njemu; platit æu tom èovjeku po djelu njegovu!" ³⁰Prolazio sam mimo polje nekog lijenèine i mimo vinograd nekog luðaka, ³¹i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio èkalj, i kamena ograda porušena. ³²Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: ³³"Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak, ³⁴i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i oskudica kao oružanik!"