Chapter 1

¹ Viðenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Èuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!" ²"Jer gle, uèinit æu te najmanjim meðu narodima, prezrenim veoma. ³Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u peæinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li æe me na zemlju skinuti?' ⁴Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ meðu zvijezdama, i odande skinut æu te" - rijeè je Jahvina. ⁵"Doðu li k tebi lupeži il' kradljivci noæni, kako li æeš biti oplijenjen! Neæe li te okrasti po miloj volji? Doðu li trgaèi k tebi, zar æe i pabirka ostaviti? ⁶Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena! ⁷Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: 'Sasvim je bez uma!' ⁸Neæu li u dan onaj - rijeè je Jahvina - uništit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve? ⁹Ratnike tvoje, Temane, užas æe spopasti, i posljednji æe biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj ¹⁰i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram æe te pokriti i nestat æeš zasvagda. ¹¹U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuðinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih. ¹²Ne naslaðuj se bratu u dan nesreæe njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! ¹³Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreæe njegove! Ne naslaðuj se njegovom propašæu u dan nesreæe njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreæe njegove! ¹⁴Ne stoj na raskršæima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!" ¹⁵Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat æe ti se milo za drago, tvoja æe djela na tvoju glavu pasti. ¹⁶"Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit æe svi narodi bez oduška, pit æe i iskapiti - i bit æe k'o da ih nigda bilo nije. ¹⁷Al' na gori Sionu bit æe spasenici - postat æe sveta - i dom æe Jakovljev baštiniti svoju baštinu. ¹⁸Dom æe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit æe ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neæe ostati" - rijeè je Jahvina. ¹⁹Žitelji negepski baštinit æe goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit æe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin æe baštiniti Gilead. ²⁰A izgnana nekoæ vojska sinova Izraelovih baštinit æe Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit æe gradove negepske. ²¹Izbavitelji æe uzaæi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada æe nastat' kraljevstvo Jahvino.