Chapter 11

¹ I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to èu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora. ²Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. ³Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. ⁴Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom? ⁵Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i èešnjaka. ⁶Sad nam život vene; nema nièega, osim mÓane, pred našim oèima." ⁷MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. ⁸Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus joj bijaše kao okus kolaèa zgotovljena u ulju. ⁹Kad bi se noæu spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana. ¹⁰Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti. ¹¹"Zašto zlostavljaš slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi. "Zašto nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? ¹²Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenèe, u zemlju što sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!' ¹³Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!' ¹⁴Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. ¹⁵Ako æeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oèima, da više ne gledam svoga jada." ¹⁶Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmeðu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. ¹⁷Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu nešto duha koji je na tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam. ¹⁸Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete. ¹⁹Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, ²⁰nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima: 'Zašto smo uopæe odlazili iz Egipta!'" ²¹"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima šest stotina tisuæa pješaka, a ti kažeš: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.' ²²Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?" ²³Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe." ²⁴Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset muževa izmeðu narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. ²⁵Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh poèinu na njima, poèeše prorokovati, ali to više nikad ne uèiniše. ²⁶Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda nisu došli u tabor - te poèeše u taboru prorokovati. ²⁷Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju u taboru!" ²⁸Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" ²⁹Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" ³⁰Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor. ³¹Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. ³²Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. ³³Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše meðu njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom. ³⁴Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. ³⁵Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.