Chapter 3

¹ Teško gradu krvnièkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljaèkanjem on ne prestaje! ²Slušajte! Pucaju bièem! Slušajte! Štropot toèkova! Konji upropanj, kola poskakuju. ³Konjanici u stremenu, maèevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotièe! ⁴Eto plaæe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte èarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim èaranjima. ⁵"Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut æu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat æu narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. ⁶Bacit æu na tebe smeæe, osramotit æu te, izložiti na stup sramote. ⁷Svaki koji te vidi, bježat æe od tebe. Reæi æe: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naæi tješitelje?" ⁸Jesi li tvrða od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziðe bilo je more, njezini bedemi bile su vode. ⁹Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoænici. ¹⁰A i ona je otišla u progonstvo, morala je iæi u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršæima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima. ¹¹Tako æeš i ti biti slomljena, bit æeš svladana; tako æeš i ti morati tražiti utoèište pred dušmaninom. ¹²Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti. ¹³Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice. ¹⁴Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeèi blato, gazi ilovaèu, uzmi kalup za opeku. ¹⁵A ipak æe te oganj sažeæi i maè potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci; ¹⁶[16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu, ¹⁷[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo. ¹⁸Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti. ¹⁹Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeèiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješæu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeæao na sebi tvoju okrutnost?