Chapter 5

¹ Dok se jednom oko njega gurao narod da èuje rijeè Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. ²Spazi dvije laðe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. ³Uðe u jednu od tih laða; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz laðe pouèavaše mnoštvo. ⁴Kada dovrši pouku, reèe Šimunu: "Izvezi na puèinu i bacite mreže za lov." ⁵Odgovori Šimun: "Uèitelju, svu smo se noæ trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju rijeè bacit æu mreže." ⁶Uèiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. ⁷Mahnuše drugovima na drugoj laði da im doðu pomoæi. Oni doðoše i napuniše obje laðe, umalo im ne potonuše. ⁸Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreæi: "Idi od mene! Grešan sam èovjek, Gospodine!" ⁹Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, ¹⁰a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reèe Šimunu: "Ne boj se! Odsada æeš loviti ljude!" ¹¹Oni izvukoše laðe na kopno, ostaviše sve i poðoše za njim. ¹²I dok bijaše u jednom gradu, gle èovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne nièice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoæeš, možeš me oèistiti." ¹³Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah nesta gube s njega. ¹⁴I zapovjedi mu: "Nikome ni rijeèi, nego otiði, pokaži se sveæeniku i prinesi za svoje oèišæenje kako propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo." ¹⁵Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. ¹⁶A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. ¹⁷I jednog je dana on nauèavao. A sjeðahu ondje farizeji i uèitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeèi. ¹⁸I gle, ljudi doniješe na nosiljci èovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. ¹⁹Buduæi da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga izmeðu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. ²⁰Vidjevši njihovu vjeru reèe on: "Èovjeèe, otpušteni su ti grijesi!" ²¹Pismoznanci i farizeji poèeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" ²²Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? ²³Što je lakše? Reæi: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi?' ²⁴Ali da znate: Vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" I reèe uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuæi!" ²⁵I on odmah usta pred njima, uze na èemu ležaše i ode kuæi slaveæi Boga. ²⁶A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviðeno!" ²⁷Nakon toga iziðe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reèe mu: "Poði za mnom!" ²⁸On sve ostavi, usta i poðe za njim. ²⁹I Levi mu u svojoj kuæi priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. ³⁰Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim uèenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" ³¹Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima. ³²Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraæenje." ³³A oni mu rekoše: "Uèenici Ivanovi, a tako i farizejski, poèesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." ³⁴Reèe im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaruènik s njima. ³⁵Doæi æe veæ dani: kad im se ugrabi zaruènik, tada æe postiti, u one dane!" ³⁶A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neæe otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inaèe æe i novo rasparati, a starom neæe pristajati krpa s novoga." ³⁷"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inaèe æe novo vino proderati mješine pa æe se i ono proliti i mješine æe propasti. ³⁸Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!" ³⁹"I nitko pijuæ staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"