« Prev Lamentations 4 Next »

Chapter 4

1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. 2Sinovi sionski, nekoæ cijenjeni kao najèišæe zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonèarevih! 3Èak i šakali pružaju dojke i doje mladunèad, ali kæeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. 4Jezik dojenèeta za nepce se lijepi od žeði. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. 5Oni što se nekoæ sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoæ nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. 6Veæi bijaše zloèin Kæeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a nièija se ruka ne diže na nju. 7Njeni mladiæi bijahu nekoæ èišæi od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir. 8Sad im je obraz crnji od èaðe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. 9Kako su sretni oni što ih maè probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. 10Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kæeri naroda moga. 11Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. 12Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da æe ugnjetaè i neprijatelj uæi na vrata jeruzalemska - 13zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja sveæenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! 14K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeæe njihove. 15"Natrag, neèisti!" - vièu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati. 16Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više sveæenikÄa, ne sažaljuju staraca. 17Veæ nam oèi išèilješe išèekujuæi pomoæ, ali uzalud; s kula naših zureæ' u daljinu oèekivasmo narod koji nas ne može spasiti. 18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. 19Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji doèekivahu u zasjedi. 20Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet æemo meðu narodima." 21Raduj se i veseli se, Kæeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doæi æe i do tebe èaša, opit æeš se i razgoliti. 22Tvoj grijeh je iskupljen, Kæeri sionska, neæe te više u izgnanstvo voditi. Kaznit æe opaèinu tvoju, Kæeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.

« Prev Lamentations 4 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |