Chapter 3

¹ Ja sam èovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. ²Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. ³I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. ⁴Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. ⁵Naèinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. ⁶Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vjeèiti. ⁷Zazidao me, i ja ne mogu izaæi, otežao je moje okove. ⁸Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. ⁹Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrèio je putove moje. ¹⁰Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. ¹¹U bespuæa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. ¹²Napinjao je luk svoj i gaðao me kao metu za svoje strelice. ¹³U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. ¹⁴Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. ¹⁵Gorèinom me hranio, pelinom me napajao. ¹⁶Puštao me da zube kršim kamen grizuæi, zakapao me u pepeo. ¹⁷Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreæa! ¹⁸Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. ¹⁹Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! ²⁰Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. ²¹To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. ²²Dobrota Jahvina nije nestala, milosrðe njegovo nije presušilo. ²³Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! ²⁴"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem." ²⁵Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. ²⁶Dobro je u miru èekati spasenje Jahvino! ²⁷Dobro je èovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. ²⁸Neka sjedi u samoæi i šuti, jer mu On to nametnu; ²⁹neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! ³⁰Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. ³¹Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: ³²jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. ³³Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove èovjeka. ³⁴Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, ³⁵kad se izvræe pravica èovjeku pred licem Svevišnjeg, ³⁶kad se krivica nanosi èovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? ³⁷Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? ³⁸Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? ³⁹Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. ⁴⁰Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. ⁴¹Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. ⁴²Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! ⁴³Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. ⁴⁴Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. ⁴⁵Naèinio si od nas smeæe i odmet meðu narodima. ⁴⁶Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. ⁴⁷Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! ⁴⁸Potoci suza teku iz oèiju mojih zbog propasti Kæeri naroda mojega. ⁴⁹Moje oèi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema ⁵⁰dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. ⁵¹Moje mi oko bol zadaje zbog kæeri svih mojega grada. ⁵²Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga. ⁵³U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. ⁵⁴Voda mi doðe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!" ⁵⁵I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. ⁵⁶Ti oèu moj glas: "Ne zaèepljuj uši svoje na vapaje moje." ⁵⁷Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!" ⁵⁸Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. ⁵⁹Ti, Jahve, vidje kako me tlaèe, dosudi mi pravdu. ⁶⁰Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. ⁶¹Èuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. ⁶²Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. ⁶³Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. ⁶⁴Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. ⁶⁵Uèini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. ⁶⁶Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!