« Prev Lamentations 2 Next »

Chapter 2

1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kæer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! 2Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrðave kæeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. 3U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuèe svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire. 4Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajuæi sve što mu drago bijaše. Na šator Kæeri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni. 5K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kæeri Judinoj uzdisaje i jecaje. 6Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveæenika. 7Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buèili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. 8Jahve naumi razvaliti zidove Kæeri sionske. Nape uže mjernièko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziðe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. 9Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su meðu pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viðenja Jahvina. 10Starješine Kæeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. 11Išèilješe mi oèi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kæeri naroda mojega, jer djeca i dojenèad umiru po trgovima Grada. 12Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. 13S èime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kæeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kæeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreæa neizmjerna. Tko æe te iscijeliti? 14Viðenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. 15Nad tobom plješæu rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kæeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" 16Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguæu zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim èeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" 17Jahve izvrši naum svoj, održa svoju rijeè koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. 18U sav glas vièi Gospodu, jecaj, Kæeri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i noæu. Ne daj poèinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. 19Ustani, vièi noæu za svake promjene straže. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejaèad koja od glada obamire po uglovima ulica. 20Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uèinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naruèju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem sveæenici i proroci? 21U uliènoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladiæi od maèa padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. 22Ti si, kao na dan sveèani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.

« Prev Lamentations 2 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |