Chapter 6

¹ Opet su Izraelci èinili što je zlo u Jahvinim oèima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. ²Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovišta. ³I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleèani i sinovi Istoka. ⁴Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, ⁵jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je. ⁶Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi. ⁷Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca, ⁸Jahve posla Izraelcima proroka koji im reèe: "Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuæe ropstva. ⁹Ja sam vas oslobodio od ruke Egipæana i od ruke svih vaših tlaèitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju ¹⁰i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca u kojih zemlji živite. Ali vi ne poslušaste moga glasa.'" ¹¹Anðeo Jahvin doðe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je saèuvao od Midjanaca. ¹²I ukaza mu se Anðeo Jahvin i reèe mu: "Jahve s tobom, hrabri junaèe!" ¹³Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snaðe? Gdje su sva ona èudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreæi: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima." ¹⁴Jahve se tad okrenu prema njemu i reèe mu: "Idi s tom snagom u sebi i izbavit æeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?" ¹⁵"Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako æu izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kuæi svoga oca." ¹⁶Jahve mu reèe: "Ja æu biti s tobom te æeš pobijediti Midjance kao jednoga." ¹⁷Gideon mu reèe: "Ako sam našao milost u tvojim oèima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. ¹⁸Nemoj otiæi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A on odgovori: "Ostat æu dok se ne vratiš." ¹⁹Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna naèini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. ²⁰Anðeo Jahvin reèe mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij." On uèini tako. ²¹Anðeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anðeo Jahvin nato išèeze pred njegovim oèima. ²²Tad Gideon vidje da je to bio Anðeo Jahvin i reèe: "Jao, Jahve, Gospode! Anðela Jahvina vidjeh licem u lice!" ²³Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, neæeš umrijeti!" ²⁴Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir". Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj. ²⁵Iste noæi Jahve reèe Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik i posijeci gaj pokraj njega. ²⁶Potom podigni žrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Ašere što ih u gaju nasijeèeš." ²⁷Tada Gideon uze deset ljudi izmeðu svojih slugu i uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graðana, uèini to noæu. ²⁸Kad su graðani sutradan poranili, a to razoren Baalov žrtvenik i gaj posjeèen pored njega, a junac žrtvovan kao paljenica na novom oltaru. ²⁹I pitahu jedni druge: "Tko je to uèinio?" Ispitaše, istražiše pa rekoše: "Gideon, Joašev sin, uèini to." ³⁰Tada graðani rekoše Joašu: "Izvedi sina da umre jer je razorio Baalov žrtvenik i posjekao gaj pored njega." ³¹Joaš odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar æete vi braniti Baala? Zar æete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit æe pogubljen prije sutrašnjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona što mu je razorio žrtvenik." ³²Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam Baal s njim obraèuna što mu je srušio žrtvenik." ³³Svi Midjanci, Amaleèani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. ³⁴Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. ³⁵Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenuše u susret. ³⁶Gideon reèe Bogu: "Ako zaista hoæeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obeæao, ³⁷evo æu metnuti ovèje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada æu znati da æeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obeæao." ³⁸I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode. ³⁹Opet Gideon reèe Bogu: "Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!" ⁴⁰I Bog one noæi uèini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa.