Chapter 20

¹ Tada iziðe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan èovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi. ²Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doðoše na zbor Božjeg naroda, èetiri stotine tisuæa pješaka viènih maèu. ³A Benjaminovci doznaše da su Izraelovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitaše tada: "Kažite nam kako se dogodio zloèin!" ⁴Levit, muž ubijene žene, uze rijeè: "Došao sam s inoèom u Benjaminovu Gibeu da prenoæim. ⁵A graðani Gibee ustadoše na mene i noæu opkoliše kuæu u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoèu silovali tako da je umrla. ⁶Zato sam uzeo mrtvu inoèu, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove baštine, jer su poèinili sramotno djelo u Izraelu. ⁷Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku." ⁸Sav narod ustade kao jedan èovjek govoreæi: "Neka se nitko od nas ne vraæa svome šatoru, neka nitko ne ide svojoj kuæi! ⁹Nego da sada ovo uèinimo Gibei: bacit æemo ždrijeb; ¹⁰i uzet æemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisuæe i po tisuæu od deset tisuæa: oni æe nositi hranu vojsci, onima koji æe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je poèinila u Izraelu." ¹¹I sabraše se svi Izraelci protiv onoga grada, udruženi kao jedan èovjek. ¹²Tada Izraelova plemena razaslaše poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: "Kakav se to zloèin dogodio meðu vama? ¹³Sada izruèite one opake ljude što su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoje braæe Izraelaca. ¹⁴Benjaminovci se skupiše u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izraelcima. ¹⁵A Benjaminovaca koji su došli iz raznih gradova nabrojiše toga dana dvadeset i šest tisuæa ljudi viènih maèu, bez stanovnika Gibee. ¹⁶Od svega toga naroda bijaše sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj gaðao kamenom iz praæke navlas toèno, ne promašujuæi cilja. ¹⁷A bijaše Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, èetiri stotine tisuæa, sve ljudi viènih maèu i sve samih ratnika. ¹⁸I sinovi Izraelovi, ustavši, poðoše u Betel da se posavjetuju s Bogom: "Tko æe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapitaše Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poðe prvi." ¹⁹Izjutra krenuše Izraelci te se utaboriše pred Gibeom. ²⁰Krenuvši u boj protiv Benjaminovaca, svrstaše se u bojni red pred Gibeom. ²¹A Benjaminovci iziðoše iz Gibee i pobiše toga dana Izraelu dvadeset i dvije tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju. ²²Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upitaše Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!" ²³Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana. ²⁴Drugoga se dana Izraelci približiše Benjaminovcima, ²⁵ali toga drugog dana Benjamin iziðe iz Gibee pred njih i pobi Izraelcima još osamnaest tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vièni maèu. ²⁶Tada svi Izraelci i sav narod odoše u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veèeri, prinosili paljenice i žrtve pomirnice pred Jahvom. ²⁷I tad opet Izraelci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovèeg saveza Božjega nalazio na tome mjestu, ²⁸i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova našega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite, jer æu ih sutra predati u vaše ruke." ²⁹Tad Izrael postavi èete u zasjedu oko Gibee. ³⁰Treæega dana poðoše Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaše se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije. ³¹Benjaminovci iziðoše na njih, a oni ih odmamiše daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiše tako oko trideset Izraelaca. ³²I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tuèemo kao i prvi put." A Izraelci rekoše: "Bježimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!" ³³Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga položaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova iziðe iz svog skrovišta zapadno od Gibee. ³⁴Deset tisuæa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleže se prema Gibei. Boj bijaše žestok. Benjaminovci nisu ni slutili da æe ih zadesiti zlo. ³⁵I Jahve potuèe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi viènih maèu. ³⁶Benjaminovci vidješe da su pobijeðeni. Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih položaja pred Benjaminom uzdajuæi se u zasjedu što su je postavili oko Gibee. ³⁷A oni koji bijahu u zasjedi navališe brže na Gibeu i, ušavši u nju, posjekoše oštrim maèem sve stanovništvo. ³⁸Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak: ³⁹tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poèe ubijati Izraelce i posijeèe im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao u prijašnjem boju." ⁴⁰A kada se znak, stup dima, poèeo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diže prema nebu. ⁴¹Tada se Izraelovi ljudi okrenuše, a Benjaminovce obuze užas jer vidješe da ih je zadesilo zlo. ⁴²I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leða. ⁴³Tako su opkolili Benjamina i, goneæi ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istoènoj strani. ⁴⁴I palo je Benjaminu osmnaest tisuæa ljudi, sve samih vrsnih junaka. ⁴⁵Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekuæi po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuæa ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuæe ljudi. ⁴⁶Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuæa ljudi viènih maèu, sve samih vrsnih junaka. ⁴⁷Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. ⁴⁸Izraelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim maèem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem.