Chapter 8

¹ A Isus se uputi na Maslinsku goru. ²U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouèavati. ³Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zateèenu u preljubu. Postave je u sredinu ⁴i kažu mu: "Uèitelju! Ova je žena zateèena u samom preljubu. ⁵U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" ⁶To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. ⁷A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reèe im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." ⁸I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. ⁹A kad oni to èuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, poèevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. ¹⁰Isus se uspravi i reèe joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" ¹¹Ona reèe: "Nitko, Gospodine." Reèe joj Isus: "Ni ja te ne osuðujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." ¹²Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neæe hoditi u tami, nego æe imati svjetlost života." ¹³Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedoèiš sam za sebe: svjedoèanstvo tvoje nije istinito!" ¹⁴Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo je moje istinito jer znam odakle doðoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. ¹⁵Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; ¹⁶no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. ¹⁷Ta i u vašem zakonu piše da je svjedoèanstvo dvojice istinito. ¹⁸Ja svjedoèim za sebe, a svjedoèi za mene i onaj koji me posla, Otac." ¹⁹Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." ²⁰Te rijeèi rekao je Isus u riznici dok je nauèavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov èas. ²¹Reèe im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi æete me tražiti i u svojem æete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi." ²²Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi'?" ²³A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴Stoga vam i rekoh: 'Umrijet æete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet æete u grijesima svojim." ²⁵Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: ²⁶"Ta što da vam s poèetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam èuo od njega, to ja zborim svijetu." ²⁷Ne shvatiše da im govori o Ocu. ²⁸Isus im nato reèe: "Kad uzdignete Sina Èovjeèjega, tada æete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne èinim ništa, nego da onako zborim kako me nauèio Otac. ²⁹Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek èinim što je njemu milo." ³⁰Na te njegove rijeèi mnogi povjerovaše u njega. ³¹Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj rijeèi, uistinu, moji ste uèenici; ³²upoznat æete istinu i istina æe vas osloboditi." ³³Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat æete slobodni?'" ³⁴Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god èini grijeh, rob je grijeha. ³⁵Rob ne ostaje u kuæi zauvijek, a sin ostaje zauvijek. ³⁶Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja æete biti slobodni. ³⁷Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja rijeè nema mjesta u vama. ³⁸Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi èinite što èuste od svog oca." ³⁹Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova èinili. ⁴⁰A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga èuo. Takvo što Abraham nije uèinio! ⁴¹Vi èinite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." ⁴²Reèe im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. ⁴³Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rijeè. ⁴⁴Vama je otac ðavao i hoæe vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše èovjekoubojica od poèetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. ⁴⁵A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. ⁴⁶Tko æe mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷Tko je od Boga, rijeèi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." ⁴⁸Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?" ⁴⁹Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego èastim svoga Oca, a vi me obešèašæujete. ⁵⁰No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. ⁵¹Zaista, zaista, kažem vam: ako tko oèuva moju rijeè, neæe vidjeti smrti dovijeka." ⁵²Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko èuva moju rijeè, neæe okusiti smrti dovijeka.' ⁵³Zar si ti veæi od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" ⁵⁴Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, ⁵⁵no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit æu lažac jednak vama. No znam ga i rijeè njegovu èuvam. ⁵⁶Abraham, otac vaš, usklikta što æe vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." ⁵⁷Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" ⁵⁸Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" ⁵⁹Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziðe iz Hrama.