Chapter 3

¹ Bijaše meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. ²On doðe Isusu obnoæ i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime." ³Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" ⁴Kaže mu Nikodem: "Kako se èovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uæi u utrobu majke svoje i roditi se?" ⁵Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uæi u kraljevstvo Božje. ⁶Što je od tijela roðeno, tijelo je; i što je od Duha roðeno, duh je. ⁷Ne èudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' ⁸Vjetar puše gdje hoæe; èuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roðen od Duha." ⁹Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" ¹⁰Odgovori mu Isus: "Ti si uèitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? ¹¹Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedoèimo za ono što vidjesmo, ali svjedoèanstva našega ne primate. ¹²Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? ¹³Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siðe s neba, Sin Èovjeèji. ¹⁴I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Èovjeèji ¹⁵da svaki koji vjeruje u njemu ima život vjeèni. ¹⁶Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. ¹⁷Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸Tko vjeruje u njega, ne osuðuje se; a tko ne vjeruje, veæ je osuðen što nije vjerovao u ime jedinoroðenoga Sina Božjega. ¹⁹A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. ²⁰Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; ²¹a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uèinjena." ²²Poslije toga ode Isus sa svojim uèenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. ²³A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. ²⁴Jer Ivan još nije bio baèen u tamnicu. ²⁵Izmeðu Ivanovih uèenika i nekog Židova nastade tako prepirka o èišæenju. ²⁶Doðoše Ivanu i rekoše mu: "Uèitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedoèio - on eno krsti i svi hrle k njemu." ²⁷Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. ²⁸Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.' ²⁹Tko ima zaruènicu, zaruènik je. A prijatelj zaruènikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikæe od radosti na glas zaruènikov. Ta se moja radost upravo ispunila. ³⁰On treba da raste, a ja da se umanjujem. ³¹Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: ³²što je vidio i èuo - za to svjedoèi, a svjedoèanstva njegova nitko ne prima. ³³Tko primi njegovo svjedoèanstvo, potvrðuje da je Bog istinit. ³⁴Uistinu, onaj koga Bog posla Božje rijeèi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. ³⁵Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. ³⁶Tko vjeruje u Sina, ima vjeèni život; a tko neæe da vjeruje u Sina, neæe vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."