Chapter 2

¹ Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršæu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. ²Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga igda biti do vremena najdaljih. ³Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umièe. ⁴Nalik su na konje, jure poput konjanika. ⁵Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. ⁶Pred njima narodi dršæu i svako lice problijedi. ⁷Skaèu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. ⁸Ne tiskaju jedan drugog, veæ svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuæ' redova. ⁹Na grad navaljuju, na zidine skaèu, penju se na kuæe i kroz okna ulaze poput lupeža. ¹⁰Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju, zvijezdama se trne sjaj. ¹¹I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moæan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko æe ga podnijeti? ¹²"Al' i sada - rijeè je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteæ', plaèuæ' i kukajuæ'." ¹³Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrðe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. ¹⁴Tko zna neæe li se opet ražaliti, neæe li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! ¹⁵Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveèani, ¹⁶narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, èak i nejaè na prsima. Neka ženik iziðe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. ¹⁷Izmeðu trijema i žrtvenika neka tuže sveæenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže meðu narodima: Gdje im je Bog?" ¹⁸Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. ¹⁹Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neæu pustiti da budete na sramotu narodima. ²⁰Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se njegov smrad, dizat æe se trulež njegova." (Jer uèini stvari velike.) ²¹O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uèini djela velika. ²²Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voæke daju rod, smokva i loza nose izobila. ²³Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoæ. ²⁴Gumna æe biti puna žita, kace æe se prelijevati od vina i ulja. ²⁵"Nadoknadit æu vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas." ²⁶Jest æete izobila, jest æete do sita, slavit æete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama èudesno postupao. ("Moj se narod neæe postidjeti nikad više.") ²⁷"Znat æete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neæe postidjeti nikad više."