« Prev Joel 2 Next »

Chapter 2

1 Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršæu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. 2Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga igda biti do vremena najdaljih. 3Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umièe. 4Nalik su na konje, jure poput konjanika. 5Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. 6Pred njima narodi dršæu i svako lice problijedi. 7Skaèu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. 8Ne tiskaju jedan drugog, veæ svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuæ' redova. 9Na grad navaljuju, na zidine skaèu, penju se na kuæe i kroz okna ulaze poput lupeža. 10Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju, zvijezdama se trne sjaj. 11I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moæan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko æe ga podnijeti? 12"Al' i sada - rijeè je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteæ', plaèuæ' i kukajuæ'." 13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrðe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. 14Tko zna neæe li se opet ražaliti, neæe li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! 15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveèani, 16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, èak i nejaè na prsima. Neka ženik iziðe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. 17Izmeðu trijema i žrtvenika neka tuže sveæenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže meðu narodima: Gdje im je Bog?" 18Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. 19Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neæu pustiti da budete na sramotu narodima. 20Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se njegov smrad, dizat æe se trulež njegova." (Jer uèini stvari velike.) 21O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uèini djela velika. 22Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voæke daju rod, smokva i loza nose izobila. 23Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoæ. 24Gumna æe biti puna žita, kace æe se prelijevati od vina i ulja. 25"Nadoknadit æu vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas." 26Jest æete izobila, jest æete do sita, slavit æete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama èudesno postupao. ("Moj se narod neæe postidjeti nikad više.") 27"Znat æete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neæe postidjeti nikad više."

« Prev Joel 2 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |