Chapter 18

¹ Bildad iz Šuaha progovori tad i reèe: ²"Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! ³Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim oèima? ⁴O ti, koji se od jarosti razdireš, hoæeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoèe peæine? ⁵Al' ugasit æe se svjetlost opakoga, i neæe mu sjati plamen na ognjištu. ⁶Potamnjet æe svjetlo u njegovu šatoru i nad njime æe se utrnut' svjetiljka. ⁷Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotièe namjere. ⁸Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veæ koraèa po mreži. ⁹Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta èvrsto ga pritežu. ¹⁰Njega vreba omèa skrivena na zemlji, njega èeka klopka putem kojim hodi. ¹¹Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. ¹²Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreæa je uvijek o njegovu boku. ¹³Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. ¹⁴Njega izvlaèe iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. ¹⁵U njegovu stanu tuðinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. ¹⁶Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. ¹⁷Spomen æe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. ¹⁸Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoæe iz kruga zemaljskog. ¹⁹U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. ²⁰Sudba je njegova Zapad osupnula, i èitav je Istok obuzela strepnja. ²¹Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."