« Prev Job 12 Next »

Chapter 12

1 Job progovori i reèe: 2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost. 3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? 4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan! 5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posræe! 6Dotle su na miru šatori pljaèkaša, izazivaèi Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! 7Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit æe ti. 8Gušteri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti. 9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka uèinila?! 10U ruci mu leži život svakog biæa i dah životvorni svakog ljudskog tijela. 11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? 12Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. 13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. 14Što razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða. 15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. 16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. 17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. 18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. 19On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara. 20On diže rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje. 21On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje. 22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. 23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. 24On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom 25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca.

« Prev Job 12 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |