Chapter 44

¹ Rijeè koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. ²Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, ³zbog nedjela njihovih što ih uèiniše da bi mene vrijeðali, polazeæi drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. ⁴A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne èinite tih gnusoba koje su mi ogavne!' ⁵Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima. ⁶Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas. ⁷Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreæu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenèad, te vam ni ostatka ostati neæe, ⁸jer me vrijeðate djelima ruku svojih, kadeæi tuðim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit æete iskorijenjeni i postat æete kletva i ruglo meðu svim narodima na zemlji? ⁹Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, poèinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? ¹⁰Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim." ¹¹Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreæem svoje lice vama, na nesreæu vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. ¹²Odnijet æu ostatak Judeje koji je odluèio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi æe izginuti u zemlji egipatskoj, past æe od maèa, od gladi æe pogibati, poginut æe svi, malo i veliko, pomrijet æe od maèa i gladi, i bit æe prokletstvo, užas, kletva i poruga. ¹³Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom. ¹⁴A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neæe uteæi ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše èeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neæe vratiti, osim izbjeglica." ¹⁵I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuðim bogovima, i sve nazoène žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: ¹⁶"Rijeèi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; ¹⁷naprotiv, i dalje æemo se držati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreæa. ¹⁸Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maèa i gladi pogibali." ¹⁹A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa peèemo kolaèe u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?" ²⁰Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reèe: ²¹"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? ²²Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje poèiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. ²³Zbog toga što ste, prinoseæi tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoèanstava ne držaste, snaðe vas ova nevolja, kakva je danas." ²⁴Zatim reèe Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: ²⁵Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obeæaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi æemo se tvrdo držati zavjeta što ih uèinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! ²⁶Ali èujte zato rijeè Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neæe više izustiti mojega imena; nitko neæe reæi: 'Živoga mi Jahve!' ²⁷Evo, bdim nad njima, na nesreæu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut æe od maèa i gladi do potpunog istrebljenja. ²⁸I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili njihova. ²⁹A ovo neka vam bude znamenje - rijeè je Jahvina - da æu vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da æe se vama na nesreæu ispuniti prijetnje moje protiv vas.' ³⁰Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"