« Prev Jeremiah 4 Next »

Chapter 4

1 "Ako se, Izraele, želiš vratiti - rijeè je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. 2Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi æe se blagoslivljati u tebi i tobom se dièiti." 3Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrèite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. 4Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer æe bijes moj buknuti kao vatra i gorjet æe, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opaèina što ih poèiniste. 5Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vièite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrðene!' 6Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreæu sa Sjevera, veliku propast. 7Lav se podiže iz èestara svoga, zatornik naroda izaðe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove æe tvoje razoriti, nestat æe im žitelja. 8Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, narièite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla. 9U dan onaj - rijeè je Jahvina - klonut æe srce kralju i knezovima. Sveæenici æe se zapanjiti, proroci umuknuti. 10I reæi æe: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reèe: 'Uživat æete mir' a sad nam je maè pod grlom.' 11U to æe se vrijeme reæi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruæ vjetar s pustinjskih sipina puše prema kæeri naroda moga; ali ne da hladi i da proèisti! 12Doæi æe mi vjetar pun prijetnje, i ja æu im tada izreæi sud! 13Gle: diže se k'o oblaèine, kola mu slièna vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo! 14Operi opaèinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle æe se u grudima tvojim misli zloèinaèke gnijezditi? 15Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreæu. 16Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; 17poput èuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - rijeè je Jahvina. 18Put tvoj i djela tvoja to ti uèiniše. To je tvoja nesreæa! Kako je gorka, kako li pogaða u srce! 19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršæe mi duša! Ne mogu šutjeti, jer èujem glas roga, poklike bojne. 20Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. 21Dokle æu gledati bojne znakove, slušati pozive roga? 22Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaæaju, mudri su tek za zlodjela, al' èiniti dobro ne umiju. 23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im išèezla. 24Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. 25Gledam: evo èovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. 26Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. 27Da, ovako govori Jahve: "Sva æe zemlja biti poharana, ja æu joj zadati posljednji udarac. 28Na to æe se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neæu se raskajati, odluèih i neæu odustati. 29Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše. 30A ti, opustošena, što æeš uèiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oèi lièilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju. 31Da, jauk kao u bolesnice èujem, vrisak kao u one što prvi put raða; èuj, to kæi sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!'

« Prev Jeremiah 4 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |