Chapter 36

¹ Èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè: ²"Uzmi svitak i zapiši na nj sve rijeèi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti poèeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega. ³Možda æe èuti dom Judin o svim nesreæama što sam ih naumio oboriti na njih te æe se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja æu im oprostiti krivicu i grijeh njihov." ⁴Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rijeèi koje mu Jahve bijaše objavio. ⁵Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poæi u Dom Jahvin. ⁶Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu èitaj narodu rijeèi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Proèitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. ⁷Možda æe se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda æe se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu." ⁸I Baruh, sin Nerijin, uèini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da proèita rijeèi Jahvine u Domu Jahvinu. ⁹U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem. ¹⁰Baruh svemu narodu proèita rijeèi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma. ¹¹A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, èu iz knjige sve Jahvine rijeèi, ¹²siðe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeðahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. ¹³Mikaj im kaza sve rijeèi što ih bijaše èuo kad ih je Baruh narodu èitao iz knjige. ¹⁴Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si èitao narodu i doði!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doðe k njima. ¹⁵Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i proèitaj nam!" I Baruh im proèita. ¹⁶Kad èuše sve one rijeèi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju." ¹⁷I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rijeèi." ¹⁸Baruh æe njima: "Jeremija mi je sve te rijeèi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao." ¹⁹Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste." ²⁰I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, poðoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše. ²¹Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i proèita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. ²²Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica. ²³I kako bi Jehudi proèitao tri-èetiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice. ²⁴Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad èuše te rijeèi, ²⁵pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. ²⁶Tada kralj zapovjedi kraljeviæu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio. ²⁷Pošto je dakle kralj spalio svitak s rijeèima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, doðe rijeè Jahvina Jeremiji: ²⁸"Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one rijeèi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. ²⁹A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreæi: 'Zašto si u njemu napisao da æe doæi kralj babilonski koji æe opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?' ³⁰Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neæe imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit æe baèeno na pripeku danju i noæni mraz. ³¹Kaznit æu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit æu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali." ³²Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rijeèi.