« Prev Jeremiah 32 Next »

Chapter 32

1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. 2U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamnièkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja. 3Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad æu ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji; 4a Sidkija, kralj judejski, neæe umaæi sili kaldejskoj, nego æe biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim æe govoriti, oèi u oèi njega vidjeti. 5Sidkiju æe odvesti u Babilon i ondje æe ostati dok ga ne pohodim - rijeè je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neæete uspjeti!'" 6Tada reèe Jeremija: "Doðe mi rijeè Jahvina: 7'Uskoro æe doæi k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!' 8Kako je Jahve navijestio, k meni doðe moj strièeviæ Hanamel u tamnièko dvorište i reèe mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše rijeè Jahvina. 9Kupih, dakle, tu njivu od strièeviæa Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. 10Napišem ugovor, udarim peèat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji. 11Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeèaæen prema propisu i uredbama, 12predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoèni su bili: moj strièeviæ Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamnièkom dvorištu. 13Tada pred njima zapovjedim Baruhu: 14'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeèaæeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo saèuvaju. 15Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još æe se u ovoj zemlji kupovati i kuæe, i njive, i vinogradi!'" 16Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: 17"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguæe! 18Tisuæama iskazuješ milost, a krivnju otaca osveæuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moæni, kome je ime Jahve nad Vojskama! 19Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! 20Ti koji si èinio znamenja i èudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meðu svim ljudima sve do danas, 21ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i èudesima, rukom moænom i mišicom podignutom, strahotama velikim. 22Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeæao ocima njihovim, zemlju u kojoj teèe med i mlijeko. 23I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne uèiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje. 24Gle, nasipi se veæ primakoše gradu, i bit æe osvojen, i grad æe pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maèem, glaðu i kugom. Èime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš. 25A ti mi, Jahve Gospode moj, reèe: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je veæ predan u ruke Kaldejcima!" 26Tada mi doðe rijeè Jahvina: 27"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguæe! 28Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji æe ga zauzeti. 29Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga uništiti i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi. 30Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti èine samo zlo pred mojim oèima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rijeè je Jahvina. 31Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega 32zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poèiniše, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. 33Okretahu mi leða, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouèim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše. 34Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. 35Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kæeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi èinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh." 36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da æe od maèa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 37"Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. 38I oni æe biti narod moj, a ja, ja æu biti Bog njihov. 39I dat æu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreæu svoju i djece svoje. 40I sklopit æu s njima Savez vjeèan, nikad se više neæu odvratiti od njih i uvijek æu im èiniti dobro; usadit æu im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. 41I radovat æu se èineæi im dobro; i èvrsto æu ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom." 42Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreæu, tako æu na njih dovesti svu sreæu koju im obrekoh. 43Da, opet æe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez èovjeka i živinèeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!' 44Njive æe se za novac kupovati, pisat æe se i peèatiti kupovni ugovori, pozivat æe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer æu promijeniti udes njihov" - rijeè je Jahvina.

« Prev Jeremiah 32 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |