Chapter 30

¹ Rijeè koju Jahve upravi Jeremiji: ²Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove rijeèi koje ti govorim. ³Jer evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - i promijenit æu udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit æu ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim." ⁴Evo rijeèi što ih Jahve reèe o Izraelu i o Judeji: ⁵Ovako govori Jahve: "Èujem krik užasa: strava je to, a ne mir. ⁶Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izoblièena i problijedjela? ⁷Jao, jer velik je dan ovaj, slièna mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' æe se izbaviti iz nje. ⁸Onoga dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - slomit æu jaram na njihovu vratu i lance æu njihove raskinuti. Više neæe služiti tuðinu, ⁹veæ æe služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga æu im podiæi. ¹⁰Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjeti i nitko ga neæe plašiti - rijeè je Jahvina - ¹¹jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti; al' æu te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena." ¹²Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. ¹³Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. ¹⁴Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje. ¹⁵Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizljeèiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uèinih. ¹⁶Al' i oni što te žderu bit æe prožderani, u ropstvo æe svi dušmani tvoji; pljaèkaši tvoji bit æe opljaèkani, i koji te plijeniše bit æe oplijenjeni. ¹⁷[17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja æu te iscijeliti, rane ti zalijeèiti" - rijeè je Jahvina. ¹⁸Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit æu udes šatora Jakovljevih, smilovat æu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit æe opet grad sazidan, i dvori æe stajati na starome mjestu. ¹⁹Iz njih æe se èuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit æu ih i više im se neæe smanjiti broj, ugled æu im dati i više ih neæe prezirati. ²⁰Sinovi njihovi bit æe mi kao nekoæ, zajednica njina preda mnom æe èvrsto stajati, a kaznit æu sve njihove ugnjetaèe. ²¹Glavar njihov iz njih æe niknuti, vladar njihov isred njih æe izaæi. Pustit æu ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - rijeè je Jahvina. ²²"I vi æete biti moj narod, a ja vaš Bog. ²³Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožnièke. ²⁴Jahvin se gnjev neæe stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.