Chapter 10

¹ Slušajte rijeè koju vam govori Jahve, dome Izraelov. ²Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršæite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršæu samo bezbošci. ³Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posjeèeno u šumi, djelo ruku tesarovih, ⁴ukrašeno srebrom i zlatom, prièvršæeno èavlima i èekiæima da se ne klima. ⁵Nalik su na ptièja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla èiniti, ali ni dobra uèiniti ne mogu." ⁶Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje. ⁷Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer meðu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna! ⁸Èime vatru lože, to ih zaluðuje! Zakon im isprazan - obièno drvo, ⁹tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubièastim i crvenim grimizom. ¹⁰A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vjeèni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove. ¹¹Evo što æete o kipovima reæi: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba." ¹²On stvori zemlju snagom svojom, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. ¹³Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ¹⁴Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! ¹⁵Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne. ¹⁶'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo." ¹⁷Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi! ¹⁸Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko æu odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me naðu." ¹⁹"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit æu je! ²⁰Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska." ²¹Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreæa ne prati i sva se stada raspršiše. ²²Èujte vijest! Primièe se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog èagalja. ²³Znam, Jahve, da put èovjeka nije u njegovoj vlasti, da èovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! ²⁴Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. ²⁵Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo.