Chapter 11

¹ Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluèiše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje. ²Pa da me i tvoj narod koji živi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili. ³Nego, sada mi reci zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Došla si da se spasiš! Hrabro, život æe ti biti pošteðen noæas a i poslije. ⁴Nitko ti neæe nanijeti zla, nego æe se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora." ⁵Judita mu odgovori: "Poslušaj rijeèi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neæu noæas govoriti laži svome gospodaru. ⁶Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog æe ti pomoæi sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neæe biti razoèaran sa svojih pothvata. ⁷Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moæ onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biæe! Pomoæu tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujuæi vrijednosti tvojoj, i divlje i domaæe životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuæu njegovu. ⁸Doèuli smo veæ i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeæu. ⁹Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijeæanju; buduæi da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. ¹⁰A sada, moæni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti maè, osim ako sagriješi Bogu svome. ¹¹Ali da moj gospodar ne bi ostao razoèaran i promašio u svome pothvatu, past æe na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poèinivši bezakonje. ¹²Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluèiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio. ¹³Èak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, èuvane i namijenjene sveæenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. ¹⁴Otpravili su u Jeruzalem, buduæi da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vijeæa starješina. ¹⁵Èim im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit æe ti predani na uništenje. ¹⁶Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu æe se zaèuditi sva zemlja kada za nj èuje. ¹⁷Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noæ, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe sluškinja samo zatražiti da može noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe mi kazati kada oni poèine grijeh. ¹⁸Zatim æu se vratiti i tebe obavijestiti, i ti æeš tada izaæi sa svom vojskom. Meðu njima neæe biti nikoga da ti se odupre. ¹⁹Odvest æu te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit æu usred njega prijestolje tvoje. Ti æeš ih tjerati pred sobom kao što se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neæe zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam." ²⁰Te se rijeèi svidješe Holofernu i svima njegovim slugama. Zadiviše se mudrosti njezinoj te uzviknuše: ²¹"Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrošæu razlaganja." ²²A Holoferno joj reèe: "Dobro je uèinio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne moæ, a propast onima koji su prezreli moga gospodara. ²³A ti si plemenita izgledom i lijepo zboriš. Budeš li sve uèinila kao što si kazala, tvoj Bog postat æe i moj Bog, a ti æeš provoditi svoje dane u palaèi kralja Nabukodonozora i bit æeš slavna na svoj zemlji."