Chapter 64

¹ kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! ²Èineæ' djela strahotna, neoèekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! ³Odvijeka se èulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što èinio onima koji se uzdaju u njega. ⁴Pomažeš onima što pravdu èine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. ⁵Tako svi postasmo neèisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišæe otpadosmo i opaèine naše k'o vjetar nas odnose. ⁶Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zloèinima našim. ⁷Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lonèar - svi smo mi djelo ruku tvojih. ⁸Ne srdi se, Jahve, odveæ žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj! ⁹Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. ¹⁰Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljaèkane. ¹¹Zar æeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar æeš šutjet' i ponižavati nas odveæ žestoko?